Odgađanje izdavanja leasing automobila i porezni troškovi

Porez Na Uslugu

Pitanje odgode puštanja u promet automobila koji je predmet ugovora o leasingu od posebnog je značaja u kontekstu izmjene odredbi Zakona o porezu na dohodak u smislu mogućnosti priznavanja troškova vezanih uz kupnju i rad. osobnih automobila u troškovima. U sljedećem članku objasnit ćemo utjecaj odgode puštanja u promet leasing automobila na porezne troškove.

Dosadašnji propisi koji se odnose na trošak kupnje leasing automobila

Izmjena pravilnika o kojoj raspravljamo stupila je na snagu 1. siječnja 2019. godine i rezultirala je značajnim promjenama kada je u pitanju priznavanje troškova kupnje automobila u leasing u troškovima.

Istaknimo da bi porezni obveznik koji je sklopio ugovor o leasingu osobnog automobila u pravnom statusu koji vrijedi do kraja 2018. godine mogao u cijelosti priznati nastali izdatak (u obliku rata leasinga) u porezno priznatim troškovima.

Prema prethodnom tekstu čl. 23 sek. 1. točka 46. Zakona o porezu na porez na dohodak ne predstavlja porezno priznati trošak nastalih izdataka uključenih u porezno priznate troškove korištenja osobnog automobila koji nije upisan u registar dugotrajne imovine, uključujući i ono u vlasništvu osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost, za potrebe djelatnosti poreznog obveznika - u dijelu iznad iznosa koji nastaje množenjem broja kilometara stvarne kilometraže vozila i stope za 1 km, utvrđene posebnim propisima koje donosi nadležni ministar; radi utvrđivanja stvarne kilometraže automobila porezni obveznik je dužan voditi evidenciju o prijeđenim kilometrima vozila.

Navedeni propis ticao se tzv kilometara, koji je postavljao limit troškova vezanih uz korištenje vozila i koji je ovisio o broju prijeđenih kilometara.

Uglavnom, ovom odredbom obuhvaćeni su i rabljeni automobili na temelju operativnog leasinga, jer se oni - budući da nisu u vlasništvu poreznog obveznika - nisu mogli upisati u registar dugotrajne imovine. Nadalje, u kategoriju troškova korištenja osobnog automobila uključeni su i troškovi za rate leasinga koje ima porezni obveznik.

Međutim, ono što je bitno prema Zakonu o porezu na dohodak, čl. 23 sek. 3b, koji je izravno upućivao da se navedena odredba vezana uz oznaku kilometraže ne odnosi na osobna vozila koja se koriste po ugovoru o leasingu.

Zbroj navedenih odredbi značio je da porezni obveznik koji u svom poslovanju koristi osobni automobil na leasing može uključiti puni iznos rata leasinga kao porezne troškove. U pravnom statusu važećem do kraja 2018. godine leasing rate koje se plaćaju za korištenje osobnog automobila činile su puni porezno priznati trošak za poreznog obveznika koji vodi djelatnost i bile su neovisne o tzv. kilometara.

Izmjene i dopune pravilnika o troškovima leasinga osobnih automobila

Situacija se značajno promijenila od 1. siječnja 2019. Sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama oba čl. 23 sek. 1. točka 46. i st. 3b Zakona o porezu na dohodak. Osim toga, novi čl. 23 sek. 1. toč. 47.a istog Zakona, kojim se navodi da naknade proizašle iz ugovora o leasingu, ugovora o najmu, zakupa ili drugog ugovora slične prirode, osim premija za osiguranje automobila u iznosu većem od njihova dijela utvrđenog u omjeru u kojem iznos od 150.000 PLN ostaje na vrijednost osobnog automobila koji je predmet ovog ugovora.

Prema stajalištu koje su porezne vlasti u više navrata iznijele, svrha izmjena bila je ujednačiti pravila porezne namirnice poreznih obveznika na korištenje osobnih automobila u svom poslovanju, bez obzira na vrstu ugovora na temelju kojeg porezni obveznik koristi takav auto. Kako smo ranije pokazali, porezni obveznik koji je sklopio ugovor o leasingu je prije 1. siječnja 2019. godine bio u povoljnijoj poreznoj poziciji zbog mogućnosti potpunog poreznog podmirenja troškova vezanih uz leasing automobila. Od strane najmoprimca u tom pogledu nije bilo ograničenja u odnosu na vrijednost osobnog automobila.

Započnite besplatno probno razdoblje od 30 dana bez obaveza!

U pravnom statusu od 1. siječnja 2019., koji vrijedi i u 2020., primjenjuje se proporcionalno ograničenje poreznih troškova na iznos od 150.000 PLN i vrijednost automobila primljenog na temelju ugovora o leasingu.

Primjer 1.

Porezni obveznik sklopio je ugovor o leasingu osobnog automobila koji će se koristiti u gospodarskoj djelatnosti. Vrijednost automobila je 120.000 PLN. Mjesečna rata leasinga iznosi 2000 PLN. U tom slučaju, zbog činjenice da vrijednost automobila ne prelazi granicu od 150.000 PLN, porezni obveznik može u troškove uključiti cjelokupnu vrijednost leasing rate.

Primjer 2.

Porezni obveznik sklopio je ugovor o leasingu osobnog automobila koji će se koristiti u gospodarskoj djelatnosti. Vrijednost automobila je 180.000 PLN. Mjesečna rata leasinga iznosi 2000 PLN. U ovom slučaju treba koristiti sljedeći omjer: 150.000 / 180.000 × 100% = 83,3%. To znači da porezni obveznik može kao porezno priznati trošak uključiti 83,3% izdataka za rate leasinga, odnosno 1666 PLN.

U pravnom statusu koji je na snazi ​​od 1. siječnja 2019. postoji ograničenje u pogledu mogućnosti priznavanja u troškovima izdataka za rate osobnog automobila na leasing.

Odgađanje datuma izlaska leasing automobila – kako to utječe na propise?

U vezi s navedenom, prilično radikalnom izmjenom propisa u pogledu troškova leasing automobila, značajan problem nastao je u obimu ovih vozila, kod kojih je ugovor o leasingu sklopljen 2018. godine, dok je datum isporuke vozila premješten je u sljedeće godine.

Prikazani problem posebno se odnosio na one automobile čija je vrijednost prelazila granicu utvrđenu čl. 23 sek. 1 točka 47a Zakona o porezu na dohodak, tj. 150.000 PLN. Za porezne obveznike u takvoj situaciji ključno je utvrditi koji se pravni status na njih odnosi.

Kako bi se razjasnile te dvojbe, prije svega, uputiti se na čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama, gdje je naznačeno da temeljem čl. 8 sek. 1. Zakona o izmjenama i dopunama: na ugovore o leasingu, najmu i leasingu te druge ugovore slične prirode koji se odnose na osobni automobil sklopljene prije 1. siječnja 2019. primjenjuju se odredbe zakona u prethodnom tekstu. Međutim, na ugovore izmijenjene ili obnovljene nakon 31. prosinca 2018. primjenjuju se odredbe izmijenjenih akata u tekstu na snazi ​​od 1. siječnja 2019. godine.

U svjetlu navedenog, potrebno je istaknuti da ugovor o leasingu postaje pravomoćan i pravovaljan već temeljem dogovorenih izjava volje stranaka. Jednako važno, za djelotvornost ugovora o leasingu nije potrebno predati predmet. To pak znači da će ugovor o leasingu sklopljen u 2018. godini, u kojem je datum predaje automobila odgođen za naredne godine, biti obuhvaćen prethodno važećim propisima, odnosno omogućavanjem potpunog priznavanja troškova za leasing rate u porezu troškovi.

Navedeno potvrđuje i izdana tumačenja, a primjer je dopis ravnatelja Državne porezne informacije od 2. listopada 2019. broj 0112-KDIL3-3.4011.255.2019.4.AA.

Primjer 3.

Dana 20. prosinca 2018. porezni obveznik koji vodi nepoljoprivrednu djelatnost potpisao je ugovor o najmu osobnog automobila vrijedan 200.000 PLN. Auto mu je pušten tek u siječnju 2019. Na ovu će se situaciju primjenjivati ​​prethodni propisi. Slijedom toga, unatoč činjenici da vrijednost vozila prelazi granicu od 150.000 PLN, porezni obveznik i dalje može računati ratu leasinga kao trošak u punom iznosu.

Odgađanjem datuma puštanja u promet leasing automobila, u situaciji kada je ugovor sklopljen 2018. godine, ne mijenja se opseg važećih propisa. U tom slučaju će se primjenjivati ​​prethodno važeći propisi koji omogućuju priznavanje cjelokupnog izdatka na rate leasinga u poreznim troškovima.

Sumirajući naše nalaze, možemo ukazati da je ključ za određivanje poreznih propisa o prihvatljivosti troškova leasinga prepoznati trenutak sklapanja ugovora. Eventualno odgađanje datuma puštanja automobila u promet nema utjecaja na porezne troškove.