Novčani bonus koji se daje drugoj strani kao porezni trošak

Web Stranica

Novčani bonus koji se dodjeljuje izvođaču je vrsta bonusa za završetak određene razine prometa - npr. narudžbe iznad određene vrijednosti. Ovaj bonus se ne odnosi na pojedinačne transakcije, već je nagrada za postizanje željenih rezultata. Novčani bonus je metoda motiviranja kupaca - njegova se vrijednost može odrediti u odnosu na ostvareni promet u određenom razdoblju namire korištenjem postotaka ili iznosa. Može li takav novčani bonus dodijeljen izvođaču predstavljati porezno priznati trošak?

Novčani bonus dodijeljen izvođaču i porezno priznati troškovi

Kao što je poznato, da bi određeni trošak predstavljao porezno priznat trošak, treba ga nastati radi ostvarivanja prihoda ili očuvanja ili osiguranja njihovih izvora. Iznimka su troškovi uključeni u čl. 23. Zakona o porezu na dohodak. Određeni trošak također mora imati uzročno-posljedičnu vezu s prihodom dobivenim iz određenog izvora. Na poduzetniku je da dokaže takav odnos. Ukratko, porezno priznati troškovi mogu biti svi ekonomski opravdani i racionalni troškovi vezani uz obavljanje djelatnosti.

Novčani bonusi, koji se dodjeljuju kao nagrada za ostvarenje određenog prometa od strane kupca, djeluju poticajno i pozitivno utječu na obim prodaje. Zato se mogu kvalificirati kao porezno odbitne.

Novčani bonus dodijeljen izvođaču i PDV

Oporezivanje predmetnog novčanog bonusa izaziva brojne kontroverze – kako među poreznim obveznicima, tako i među poreznicima. Ako se bonus ne odnosi na konkretnu isporuku, onda je to nagrada za postizanje rezultata i ne može se smatrati plaćanjem za pružene usluge. Takvo se mišljenje nalazi u mnogim sudskim odlukama – uklj. u presudi Vrhovnog upravnog suda od 30. rujna 2010. godine, spis br. akt I FSK 1384/09.

Porezni uredi i Ministarstvo financija na stvar gledaju drugačije – po njima, takav novčani bonus koji se dodjeljuje izvođaču je plaćena usluga koja je prirodno obveznik PDV-a. Oni daju opravdanje za čl. 8 sek. 1. točka 2. Zakona o porezu na dobra i usluge, koji kaže da je pružanje usluga svaka usluga za fizičku osobu, pravnu osobu ili organizacijsku jedinicu bez pravne osobnosti, uključujući obvezu suzdržavanja od obavljanja djelatnosti ili toleriranja aktivnost ili situacija.

Pokrajinski upravni sud u Poznańu, u svojoj presudi od 2. rujna 2010. (I SA / Po 398/10), osvrnuo se na pitanje novčanog bonusa, navodeći da se isti mora dokumentirati ispravnim računom kao popust. Presudu je, međutim, poništio Vrhovni upravni sud (I FSK 1673/10), koji je utvrdio da novčani bonus nije rabat, što je smanjenje transakcijske cijene određene robe.

Ukratko: ispravno dokumentiranje događaja - odnosno isplata novčanih bonusa za ostvarenje određenog prometa - ovisi o mnogim čimbenicima. Svaki put je potrebno procijeniti je li transakcija nagrada za određene rezultate i ne uključuje nikakvu isporuku i nije li plaćeno pružanje usluga prema Zakonu o PDV-u. Ako transakcija ispunjava ove uvjete, mora se izdati zabilježba o terećenju. S druge strane, ako se radi o popustu (smanjenje cijene u konkretnim isporukama), onda treba ispostaviti zbirni korektivni račun.